Staračka dalekovidost

Staračka dalekovidost (“Presbyopia”)

Takozvana staračka dalekovidost (”Presbyopia”) je normalna pojava, fiziološko stanje ljudskog organizma koje se postepeno javlja posle 40. godine života kod osoba sa normalnim vidom na daljinu. Presbiopija je stanje povezano sa starenjem oka koje se manifestuje pogoršanjem sposobnosti oka da jasno fokusira pri radu ili čitanju na blizinu. Poput svih ostalih mišića u telu, tako i sposobnost očnog mišića i njegovog sočiva da se napregne (akomodira), sa godinama nažalost slabi, pa se moraju koristiti naočare za čitanje ili pojačavati dioptrija na već postojećima. Ovakve vrste naočara ispravljaju vid samo za gledanje na maloj distanci od svega 30–50 cm od očiju. Nije potrebno koristiti ova pomagala prilkom gledanja u daljinu jer se vid na daljinu ne menja sa godinama ukoliko ne postoje neke druge bolesti oka koje nastaju u poznijim godinama života. Presbiopija je specifična vrsta refraktivne anomalije uz kratkovidost, dalekovidost i astigmatizam, a u istoriji se prvi put spominje već u spisima Aristotela u IV. veku p.n.e.

Kako se smanjuje sposobnost očnog mišića i sočiva da se napregne da bi mogao da se fokusira objekat u blizini oka, tako je i vid na blizinu kod osoba posle 40–45 godina sve slabiji i teži. Dioptrija naočara koje tada počinju da se koriste, sa godinama postepeno raste, otprilike svkih pet godina. Njene vrednosti ne povećavaju se u nedogled, već oko 60-e godine dostižu svoj maksimalni nivo oko +3.0D.

Staračka dalekovidost

Međutim, ove promene u ljudskom oku su individualne. Neke osobe mogu čitati i do 48 godine ali će uvek koristiti jače svetlo i krupniji tekst. Jednostavo, različiti ljudi će imati različite stepene problema i ovakvi problemi se ne javljaju u isto vreme , ali svi imaju iste simptome koji počiju pojavom mutnih i sitnih slova pri čitanju pogotovo u večernjim satima i osećaj zamora u očima.

Osobe koje su inače kratkovide obično posle 40 – 45 godine skidaju svoje naočare i nalaze udaljenost na kojoj mogu da čitaju bez ikakve korekcije. Ta udaljenost je obično mnogo bliža od normalnih 30 – 35 cm od očiju.

Dok dalekovide osobe imaju potrebu za naočarima za čitanje mnogo ranije od onih sa normalnim vidom. Njihova dioptrija za čitanje je značajno veća od vršnjaka sa normalnim vidom na daljinu (veća za vrednost njihove dioptrije za daljinu).

Zbog svega ovoga, dalekovide osobe, posle oko 45 godina moraju nositi I naočare za daljinu i naočare za čitanje, a kratkovide preko -4.00 dioptrije takođe moraju imati posebne naočare za daljinu i čitanje Zanimljivo je da naočare za čitanje dalekovidih imaju veću plus dioptriju od naočara za daljinu, a naočare za čitanje kratkovidih imaju manju dioptriju od naočara za daljinu.

Glavne karateristike staračke dalekovidosti su: brzo zamaranje, crvenilo očiju, naboranost čela, udaljavanje teksta da bi slova mogla da se pročitaju, glavobolje i iscrpljenost, potreba za jačim svetlom…i sl.

Danas korigovanje presbiopije može se vršiti na različite načine: Naočarima za blizinu; Bifokalnim ili multifokalnim (progresivnim) naočarima; Multifokalnim mekim ili gas propusnim kontaktnim sočivima, Laserskom intervencijom – monovizijom; Ugradnjom intraokularnog multifokalnog sočiva u oko, koje se postavlja na mesto prirodnog sočiva I samim tim nam omogućava jasan vid I na daljinu I na blizinu što značajno poboljšava kvalitet života.